Kako se rađaju biseri
Umjetno uzgojen biser pravi je dragulj mora kojega su stvorili zajednički napori prirode, čovjeka i školjke - bisernice.
Biseri duguju svoju ljepotu stvaralačkoj sili prirode koja ih oblikuje u kugle izuzetne ljepote. Drugo, drago kamenje se mora iskopavati iz zemlje i rezati prije nego što zablista svojim sjajem. Biseri se rađaju lijepi i ništa više ne treba kako bi se pojačao njihov topli unutarnji sjaj.
Međutim zapanjujuća je njihova transformacija od početka u neuglednoj školjci do nastanka dragulja.
Zamislite samo zaspalu školjku - bisernicu na dnu mora koja pokreće svoj oklop tek toliko da pročisti plankton iz vode koja je okružuje. Jednog dana strana tvar kao što je zrno pjeska, uđe zajedno sa strujom i slučajno pronađe svoj put do tjela školjke odakle više ne može biti izbačena.
U pokušaju da ublaži ovu iritantnu smetnju, tjelo školjke poduzima obrambenu akciju. Ćelije tjela koje okružuju ovu iritirajuću supstancu počinju izlučivati glatku tvrdu tvar oko iritanta. Ova se tvar zove sedef.
Kako se dragocjeni biseri oblikuju iz onoga što školjka smatra samo zaštitom od smetnje, predstavlja jednu od največih tajni prirode. Jer sedef nije samo umirujuća tvar. On se sastoji od mikroskopski sićušnih kristala. Svaki kristal savršeno je poredan s ostalima tako da se svijetlo koje prolazi kroz os jednoga odražava i prelama preko drugog i tako nastaje plamen duginih boja. Da je priroda nasumice rasipavala kristale, slojevi sedefa bili bi bez sjaja poput krede, ali uz savršeni aranžman prirode rezultat je neopisiva ljepota.
Školjke - bisernice stvaraju umjetne bisere na isti način kao i prirodne. Razlika je samo u tome što čovjek usađuje iritantnu tvar u školjku umjesto da to čini priroda, a onda se povlači u stranu i stvaranje čuda prepušta prirodi.
|
